Institut za upravljanje u umetnosti (Art Management Institute) — odeljenje za istraživanje, statistiku i obrazovanje u okviru grupacije Artmark — poznat je javnosti ne samo po organizovanju kurseva o umetnosti i tržištu umetničkih dela, već i po redovnim izveštajima koji prate stanje na rumunskom tržištu umetnosti.
Kako početi sa sakupljanjem umetničkih dela
Šta znači kolekcionisati umetnost?
Kolekcionar umetnosti razlikuje se od povremenog kupca po težnji i dugotrajnoj praksi da se okružuje umetničkim predmetima koji definišu njegov ukus i ličnost, kao i po paralelnoj aktivnosti prikupljanja kulturnih informacija — osloncu njegove brige za umetnost i predmete koji je utelovljuju
Umetnička zbirka održava se živom trajnom vezom koja se stvara između kolekcionara i njegovih dela; ta veza se s vremenom ne gubi, umetnički proizvod nikada nije „u potpunosti potrošen“, naprotiv, veza teži produbljivanju, jer se dela postepeno razumeju i neprestano nude nove vrednosti tumačenja i povezivanja, kako kolekcionar produbljuje poznavanje dela, života i okolnosti stvaranja umetnika, kao i različitih pravaca i medija
Iako se često smatra luksuznim proizvodom, umetničko delo se razlikuje od većine proizvoda te klase time što opisuje rastuću krivu granične korisnosti, u kojoj dodatna „potrošnja“ povećava zadovoljstvo potrošača i štiti ga od rizika zasićenja; zadovoljstvo posle kupovine umetničkog predmeta nadmašuje početnu želju za kupovinom, dok se kod većine luksuznih proizvoda užitak smanjuje u trenutku ispunjenja težnje
Pored ličnog zadovoljstva koje kolekcionar oseća u odnosu sa svojim delima, kolekcionarstvo ima i društvenu dimenziju: povezivanje s umetničkim/kulturnim proizvodom može pozitivno upotpuniti javni imidž kolekcionara i doneti mu trajno javno priznanje u svesti njegove zajednice, što se ne može postići samo gomilanjem bogatstva
Ugledni kolekcionari imaju sposobnost da utiču na kretanje tržišta umetnina, da povećaju potražnju i kotacije umetnika; njihove postupke prate i ponavljaju mnogi „sledbenici“. Posebno na tržištu u kome muzejske zbirke često ostaju zamrznute zbog nedostatka sredstava za nabavku u kriznim periodima, ugledni kolekcionari preuzeli su ulogu kreatora trendova i oblikovatelja potražnje
Uz privatne kolekcionare razvile su se i korporativne zbirke, koje funkcionišu kao činilac javnog imidža i pozicioniranja korporacije, podstrek i edukacija za zaposlene, ali i korisna vrednosna rezerva
Autorska zbirka
Ređe se sreće; zbirka usmerena isključivo ili gotovo isključivo na dela istog autora ili umetničke porodice (npr. u Bukureštu zbirke fokusirane na dela Babe, Švajcer‑Cumpăne ili Tije Peltz); ne cilja nužno određenu umetničku tehniku, obično meša različite tehnike u kojima se autor izražavao (crtež, grafika, slikarstvo itd.)
U pravilu je to zbirka kolekcionara snažne ličnosti, koji žarko veruje u važnost i poslanje određenog umetnika; ređe investiciona strategija, njoj je svojstven portfeljni miks
Često, po sili prilika, označava sukcesiju atelijerske produkcije koja je ostala porodici umetnika, koju ona čuva iz mešavine razloga — od emotivnih i kolekcionarskih do finansijskog upravljanja
Zbirka po pravcu / periodu / tehnici
Česta i „laka” opcija koja ostavlja kolekcionaru dovoljno slobode da se aktivno i redovno bavi izgradnjom svoje zbirke; zbirka ima pretpostavke da se brzo sastavlja i razvija
Obično prva dostupna tipologija zbirke i dopušta razne preorijentacije, koje se sprovode sukcesivnim „osvežavanjima” zbirke (prodajom delova koji postaju nereprezentativni za aktuelnu orijentaciju)
Npr.: Škola iz Baia Mare, savremena umetnost, grafika i crtež, umetnici iz Iașija, avangarda itd.
Zbirka reprezentativnih dela
Zbirka posvećena muzejskim delima, koju iskusni kolekcionari smatraju najuglednijom, tipologija je do koje se dolazi najdužim i najposvećenijim radom, a sastoji se od prikupljanja samo onih dela velikih umetnika baštine koja su reprezentativna za njihovo stvaralaštvo i za istoriju rumunske umetnosti
Takva dela, kao najpoželjnija među kolekcionarima, pribavljaju se s vremenom i strpljenjem; zbirka se dovršava tokom života, a kako su to među najvažnijim delima slavnih umetnika, njihovo prikupljanje podrazumeva finansijske žrtve
U pravilu se zbirka gradi u ciklusima: kada kolekcionar identifikuje delo jednog od relevantnih umetnika s istom tematikom kao neko već u zbirci, ali važnije od njega, kupuje novo i prodaje redundantno
Neke od tih zbirki imaju muzejsku budućnost: ili ih kolekcionari doniraju važnim muzejima, ili se otvaraju kao privatne zbirke od javnog interesa, postajući dostupne za posete prema ograničenom programu
Kada takva dela ili, ređe, čitave zbirke dospeju na tržište umetnina, njihovo stavljanje u prodaju predstavlja pravi događaj
Zbirka otkrića / umetnici u usponu
Usmerena na umetnički i finansijski manje reprezentativna dela, ali praćena pričom; na nereprezentativna dela ili dela u manjim tehnikama važnih umetnika; ili na kvalitetna dela retko poznatih ili još nelansiranih autora
Svojstvena početniku kolekcionaru, slabije usmerenom ili sa malo resursa
Otvorena razvoju ka višim oblicima kolekcionisanja kako kolekcionar stiče poverenje, iskustvo ili resurse
Portfeljna zbirka / miks zbirke
Svojstvena investitoru koji bira investicioni miks kako bi razvodnio rizik likvidnosti i tržišnog trenda karakterističan za zbirke usmerene na ograničen broj umetnika, ali i radi optimizacije prinosa pri likvidizaciji portfelja
Može se naći i kod enciklopedijskog kolekcionara širokog ukusa, koji koristi različite/mnogostruke kriterijume pri sastavljanju zbirke, ili čistog estetizma — kupuje samo ono što mu se dopada i ceni raznolikost